[Ovo je pregled Sinova anarhije, sezona 6, epizoda 13. Bit će tu SPOILERS.]
-
Zbog određenih priča u prošlosti, sinovi anarhije razvili su nešto što je reputacija za izgradnju do velikog neizbježnog trenutka, samo da bi se odvratili od nje, kao da bi odlaganje akcije nekako pojačalo dramu svega. No, sezona 6 je bila drugačija, uglavnom zbog toga što se tijekom nekoliko beskrajno predugih epizoda, čini se da se trend u seriji pomaknuo prema želji da pogodi što više velikih trenutaka, bez da zapravo razvije dubok osjećaj zašto su neizbježan. Rezultat toga bila je sezona prepuna mnogo punila, bez dovoljno povezivanja s klimatskim trenutcima koji imaju puno težine ili svrhe izvan početnog naleta šokantnog nasilja počinjenog na poznatom liku.
Za razliku od iznenadne smrti Gline u filmu 'Aon Rud Persanata', postojao je nagovještaj da će se Tari tijekom sezone dogoditi nešto neugodno. I dok se događaj odvijao na način koji je doista šokantan i doveo je Tarin dugotrajan, svađljiv i često agresivan odnos s Gemmom do krvavog i jezivog kraja, bio je popraćen neodoljivim osjećajem da bilo kakav osjećaj tragedije proizlazi iz događaj je bio potpuno površan. To ne znači da Tarino ubojstvo nije bilo tragično; bilo je, ali bilo je tragično iz svih pogrešnih razloga. Umjesto da njezina smrt doista znači nešto moćno osim dodavanja bijedi i patnji, Jax i ostali likovi Sinova anarhije naizgled moraju izdržati, to je samo završilo pomalo dramatična ironija koja je ukazala na Gemminine prečestove nasilje i skakanje na zaključke koji jednostavno nisu bili istiniti. Izvođenje smrtne kazne glavnog lika na temelju nečeg tako istančanog što čini cijelu stvar neiskrenošću, što se samo složilo s osjećajem da je većina likova morala iznenada ispustiti nekoliko dragocjenih IQ bodova kako bi omogućili komplicirani niz događaja kako bi se odigrali onako kako su se odvijali.
Teško je shvatiti zašto je, nakon što je postupao sa Juiceom poput Fredoa i izgovarao: "Izdao si me", Jax bi ga zatim pustio da izađe u potragu za Gemmom, koja se prema prilično plahovitom Unseru ponašala nepristojno i ukrala mu kamion - koji je otkriven parkiran ispred Jaxove i Tarine kuće. Ali stvari postaju još mračnije kada Roosevelt zgodno ostavi Taru u njenom domu, a ponovno se pokaže nakon što je već ubijena, jer joj nije palo na pamet da vikne za pomoć od lokalnog šerifa koji stoji tik ispred nje vrata. Sa pozitivne strane, pokazalo se da je Gemma, s obzirom na točne podatke, prihvatila odgovornost za ono što je učinila, ali sve je to obrisano kad je Juice odlučio ubiti jednog od njih nekoliko preostalih simpatičnih likova koje je emisija napustila.
Najvećim dijelom veći dio 'Majčinog rada' ovisio je o pitanju hoće li se Tara pretvoriti u Tynea Pattersona ili izručiti svog supruga i ostatak MC-a, u zamjenu za imunitet od zločina nije se obvezala. U ovoj je priči postojala određena napetost, ali za seriju koja živi i diše zavoje i eksplicitna djela nasilja nije bilo načina da se stvari ovako sruše. Taraina smrt sigurno je označila okvir Izričito djelovanje nasilja, ali nagli nagon da se Jax iznenada preda - nakon sezone ubijanja i spremanja da se izvuče iz problema sa stvarima poput školskog pucnjave koja je započela čitav lanac događaja - nije nedostajalo vrstu konteksta zbog kojeg bi se njegova odluka osjećala razumnom ili čak herojskom. Umjesto toga, nakon što je ove sezone proveo velik dio svog vremena varajući s Tarom, nakon što ju je član SAMCRO-a slijedio oko grada ili na neki drugi način ignorirao njezinu situaciju, osjećao se kao da je Jax iznenada prebacio prekidač i odlučio da će biti bolje za sve da igraju mučenik. Problem je u tome što, osim nekoliko predavanja o odgovornosti Tynea i Nerona, u njegovom luku ove sezone nije bilo ničega što bi sugeriralo da je prijelaz s ubojice na voljnu žrtvu bio čak i na daljinu. A s obzirom na to koliko je vremena utrošeno na uvođenje crteža, incidenata i likova koji na kraju nisu nikamo ili nisu imali veliko značenje, nedostatak posla učinjen u ime Jaxove pretvorbe postaje sve vidljiviji.
Pitanje na početku sezone glasilo je: kako će Sinovi Anarhije iskoristiti školsko snimanje kako bi postalo relevantno ne samo za cjelokupni narativ sezone, već i za dobrobit likova koji su uključeni? Odgovor je, očito, sljedeći: nije. Cijelu sezonu predstava je izvlačila površinske rasprave iz školskog pucanja, i to je bolje nego uopće diskusija, incident se završio kao jednostavna zapletna točka namijenjena prelasku Sinova u iznenada hitan odmak od oružja. Iz čisto perspektivne perspektive, želja kluba da se odmakne od oružja imala je smisla, ali sezona 6 nikada nije pokazivala veliko zanimanje za način ozbiljnog uključivanja u raspravu o nasilju oružja izvan prilično ograničene perspektive Jaxa i ostatka SAMCRO-a,
Konačno, to se isto može reći za brojne tematske točke i priče ove sezone. Lee Toric pokazao se da nije samo iritantan lik, već i onaj koji je brzo napušten i korišten prvenstveno za otvaranje vrata za Ottov izlaz. U međuvremenu, koliko ih još uvijek glava glave nad onim što su točno likovi Kim Dickensa i Petera Wellera trebali donijeti na stol? Osim što su pomogli premjestiti nekoliko komada oko ploče, oni naizgled nisu učinili ništa. A onda je uslijedila dramatično inertna egzekucija Claya Morrowa koja je samo nakratko pokazala tračak značenja nečega što je naprosto, samo zbogom od Rona Perlmana.
Na kraju, sezona 6 završila je frustrirajuće nejasnom sezonom koja je, čini se, pozvala na raspravu o moralnosti tema emisije i njenih likova, samo da bi pokazala veću sklonost gomilanju tuge svog protagonista u potrazi za nečim dubokim. Možda će u svojoj sedmoj, a možda i posljednjoj sezoni, sva ta smrt i bol iznositi nešto što nosi veliku težinu, ali upravo sada to samo izgleda kao očaj zbog očaja.
________________________________________________
Sons of Anarchy nastavit će se sa sezonom 7 u 2014. na FX-u.
Fotografije: Prashant Gupta / FX
