Adam Driver otkrio je da su The Dead Don't Die inspirirani zombijima iz stvarnog života. Nova horor / komedija Jima Jarmuscha nije baš zombi film iz knjiga, ali sigurno ima puno toga za reći o svijetu projiciranom kroz objektiv mrtvih.
U filmu The Dead Don't Die, zombiji razaraju pustoš u gradiću Centerville. U pokušaju da svi budu sigurni - barem najbolje što mogu, - šef Cliff Robertson (Bill Murray), časnik Ronnie Peterson (Adam Driver) i časnik Mindy Morrison (Chloë Sevigny), zajedno sa svim oružjem i vještinama imaju na raspolaganju. Međutim, nisu sami, jer drugi mještani daju sve od sebe kako bi obrušili izvlake i spriječili širenje apokalipse predstojećeg zombija. Iako se to i događa, čak i ako smo pomislili da su događaji filma očito izmišljeni - što s mesnatim zombijima i ostalim prenaravnim otkrićima - postoji element utemeljene stvarnosti u inspiraciji koja stoji iza filma The Dead Don't Die.
Tijekom internetskog razgovora s Screen Rantom, Driver se otvorio o tome kako su nastali The Dead Don't Die i kako je Jarmusch zapravo film temeljio na stvarnim zombijima - tako da kažem. Objasnio je da je Jarmusch frustriran ponašanjem šire javnosti kada je riječ o padu druženja, interakciji jedan na jedan, pa čak i jednostavnom činu obraćanja pozornosti na nečiju okolinu. On je rekao:
"Pretpostavljam da je i prije nego što je postojao ovaj film, Jim bi se uvijek šalio o tome da su ljudi zombiji telefonom; samo je marširao ulicama New Yorka, gledajući dolje i ne podižući pogled; nekako izoliran u svom svijetu."
Čak i uz inspiraciju iz stvarnog života, Dead Dead Die i dalje ostaje sve u svojim zombi obećanjima. Gore je ponekad prekomjerno, zombi šminka je tradicionalna i jeziva, a cjelokupni ton filma, bez obzira na komične elemente, stoji rame uz rame s nekim od najboljih zombi filmova u žanru. Zapravo, čak je i nekoliko kimanja klasičnim zombi filmovima, poput Noći živih mrtvaca Georgea A. Romera. Ipak, inspiraciju u stvarnom životu nije teško propustiti, pogotovo kada se otkriju zombiji koji žude za raznim fizičkim aparatima i zabavama u kojima su uživali dok su bili živi.
Mrtvi ne umiru, izazov je ne samo spajanje horora i komedije, nego i udvostručavanje kao društveni komentar. I da, iako ostali zombi filmovi - a kamoli većina horor filmova uopće - imaju socijalni ili politički nagib na neki ili drugi način, The Dead Don't Die nije suptilna. Komentar je postavljen debelo, i to je dio onoga što čini klimu stvarnim zombijima jednako smiješnima, kao što je pomalo ponižavajući.
