Robin Hood modernizira klasičnu priču s nekim novim idejama koje ne uspijevaju uvijek, ali priča o heroju izopćenika prožeta je šarmom Taron Egerton.
Priča o Robin Hoodu stoljećima se ponavljala i prepričavala u svim oblicima medija. U moderno doba došlo je do brojnih filmskih i televizijskih adaptacija legende, a sve one slijede istu osnovnu premisu engleskog lorda koji se vraća iz križarskih ratova kako bi pronašao svoju obiteljsku kuću u propasti. Zatim se okreće budnosti naoružanoj lukom i strijelom kako bi uzeo od bogatih i dao siromašnima. Engleski narodni izvor prenosi se od 15. stoljeća (iako priča potječe iz 13. stoljeća) i očarao je slušatelje kroz stoljeća. Sada nova reportaža Robina Hooda pogađa kazališta s još jednom interpretacijom klasične priče. Robin Hood modernizira klasičnu priču s nekim novim idejama koje ne uspijevaju uvijek, ali priča o heroju izopćenika prožeta je šarmom Taron Egerton.
Robin Hood prati mladu Robin iz Loxleyja (Egerton), koja živi dobar život kao gospodar vlastelinstva i koja se zaljubljuje u Marian (Eve Hewson) kad pokušava ukrasti jednog od vlastelinskih konja koje će dati svom susjedu. No, Robin je sastavljen za borbu u križarskim ratovima i vlastelinstvo ostavlja u Marijanovim rukama. Nakon četiri godine borbe u ratu, Robin se slomi kad ugleda svog zapovjednika, Guya iz Gisborna (Paul Anderson), naređuje da zarobljenici budu naizgled ubijeni zbog toga. Robin pokušava spasiti jednog, sina drugog zarobljenika, no Guy ubacuje strijelu u Robina i šalje ga kući u Englesku. Jednom kad se vrati, saznaje da je šerif iz Notinghama (Ben Mendelsohn) oduzeo vlastelinstvo Loxley jer se Robin smatrao mrtvim, a Marian izbačenu.
Nakon što je posjetio Nottingham, Robin brzo shvaća da su dobaci vrlo teški za obične ljude, jer šerif uzima sav njihov novac za svoj ratni porez, koji navodno financira križarske ratove. Robin također saznaje da se Marijana udala za drugog muškarca Willa (Jamie Dornan) kad je vjerovala da je Robin mrtva. Frustrirana što je Marijana krenula i ogorčena šerifovim postupcima, Robinu se približava čovjek čiji je sin pokušao spasiti u križarskim ratovima, a koji ide pored Johna (Jamie Foxx). Uz Johnovu pomoć i obuku, Robin postaje lokalni vigilant poznat kao Hood koji krade od šerifa i daje pučanima, cijelo vrijeme nastavljajući s nastupima dok se loxley lord vratio iz rata kako bi doznao više o šerifovim planovima. Ali kad Robin i John otkriju što šerif doista namjerava, shvatit će da će morati učiniti više od jednostavnog kradljivca - morat će izazvati revoluciju.
U režiji Otta Bathursta (Peaky Blinders, Crno ogledalo) iz scenarija novopridošlih Bena Chandlera i Davida Jamesa Kellyja, Robin Hood bez sumnje će uspoređivati Guya Ritchiejeva kralja Arthura: Legenda mača. Dakako, Robin Hood je grizniji, moderniji pristup klasičnoj priči koja se mnogo više fokusira na stil i radnju nego na povijesnu točnost. Ali treba reći nešto o načinu na koji Robin Hood odražava određeno vrijeme u povijesti u kojoj je pušten. Ovo je priča o Robin Hoodu koja se usredotočuje na činjenicu da bogati u društvu, višim klasama imaju tendenciju da ostanu na vlasti zakoračući grla nižih klasa, tako što provlače novac i resurse od onih koji žive manje. Ovaj Robin Hood bavi se vođenjem revolucije koja u Nottinghamu vidi "preraspodjelu bogatstva". Te teme se ponekad u filmu zbune romantičnim putem, s tim da su Robinove prave motivacije za njegovo djelovanje malo nejasne. No ideja da su njegova budnost i ljubav prema Marijani većinom neobjašnjivo povezana djela (sve dok gledatelj o tome ne razmišlja previše teško).
Osim što se uvukao u moderne nemire između klasa u društvu, Robin Hood donosi i inspiraciju narodnog lika iz stripa superheroja punog kruga pružajući uvjerljivu priču o podrijetlu o vigilantu. S obzirom na popularnost superheroja u Hollywoodu tijekom posljednjeg desetljeća, filmaši su vidjeli kako se događa mnogo priča o podrijetlu, a Robin Hood slijedi tu formulu do pisma. To znači da Robin Hood ima montažni trening, Egerton dobiva potrebnu scenu heroja bez majica, a film glumi njegov dvostruki identitet. Naravno, iako je Robin Hood jedna od najstarijih priča o budnim bdijenjima, činjenica da Bathurstov film očito uzima inspiraciju iz modernih filmova o superherojima možda neće uspjeti za sve ljubitelje odmetničkog strijelca. Ali, za one koji su željeli da Marvel Studios objavi film o Hawkeyeju (ili DC da napravi film o Green Arrowu), Bathurstov Robin Hood pruža realnu streličarsku akciju koja sramoti ono što smo vidjeli od "superherojskih" strijelaca. Doduše, postoje i trenuci u drugom činu gdje se radnja pomalo gubi u režiji Bathursta, ali stvarna streličarstvo je vješto prikazana. Sve se to zbližava u Robin Hoodu kao superherojski film koji neki obožavatelji čekaju.
To ne znači da u scenariju nema slabih momenata, koji pretvara u prste ogrtaču filmske poruke u dijalog ili stvaranju scena da bi se priča prebacila naprijed, ali to je suzbijanje ostvarenja glavnih uloga filma. Egerton lako ima dovoljno šarma i karizme da izvuče Robin razne strane potrebne za rad ovog filma. Može igrati ljubavnog muškarca, odmetnika i pompoznog gospodara (iako se malo bori s onim posljednjim, uglavnom zato što je zapravo previše šarmantan da bi se ispao pompozan i zato što je jasno da bi Robin trebao imati problema i s tom ulogom). Egerton također ima izuzetno jaku podršku, a Foxx je mentor Robina, a Mendelsohn kao Robin folija. Njihovi su nastupi jednako karizmatični kao i Egertonovi pomažući uzdizanju filma. Nadalje, Hewsonu se daje više kao Marian od ostalih glumica koje su lik portretirale i ona se izvrsno snalazi u ulozi. Glavni glumački zaokret dobro su zaokružili Dornan i Tim Minchin u ulozi braće Tuck, ali nije im dano toliko da rade sa scenarijem.
Konačno, Robin Hood je zabavno - ako ne i potpuno nužno - preispitivanje klasične priče koja se bavi modernim temama o masama koje se dižu kako bi odgovorne za svoje postupke mogle smatrati odgovornima. Te su teme vrlo važan akord za naš trenutni trenutak u povijesti. No, Robin Hood također pronalazi ravnotežu između tih tema i daje odmetnicima uvjerljivu priču o podrijetlu, koja se uklapa baš u superherojske blockbustere tako popularne u Hollywoodu. Robin Hood možda se malo previše uskraćuje za formulu porijekla filmova o superherojima, pogotovo jer su ih filmski glumci vidjeli u posljednjem desetljeću, ali treći čin vodi priču u drugom smjeru. Iako postoje trenuci kada se scenarij i režija bore za isporuku blockbustera dostojnog IMAX-a (tako da ovaj film nije baš vrijedan gledanja u IMAX-u), izvedbe glumačkog spota pomažu izglađivanje grubih rubova. Sve u svemu, Robin Hood je zabavno filmsko iskustvo, s dovoljno novih ideja koje bi ga mogle izdvojiti od prošlih adaptacija folklora, nekoliko zgodnih streličarskih akcija i šarmantnog vodstva u Egertonu.
Prikolica
Robin Hood sada igra u američkim kinima širom zemlje. Dug je 116 minuta i ocijenjen PG-13 za proširene sekvence akcije i nasilja, te neke sugestivne reference.
Javite nam što ste pomislili o filmu u odjeljku s komentarima!
